Najbolje kombinacije na ruletu ne postoje, pošto svaka standardna opklada na evropskom ruletu bez posebnih pravila za nulu ima prednost kuće od dva i sedam desetih procenta. Zbir više opklada ima istu prednost kao svaka pojedinačno. U primeru sa dva tuceta prosečan gubitak iznosi dva žetona na trideset sedam okretaja, koliko i kod svake druge raspodele istog iznosa. Kod američkog ruleta sa duplom nulom prednost raste na 5,26 odsto. Kombinacija menja raspored isplata, a ne njihovu prosečnu vrednost.
Kombinacija koja pokriva skoro ceo sto izgleda sigurno, ali nula ostaje van svih spoljnih opklada, dok svaki nepokriven broj nosi ceo ulog. Kad se pokrije trideset brojeva, pogodak donosi malo, a promašaj odnosi sve žetone odjednom. Kombinacije brojeva ne uzimaju u obzir ni ranije okretaje: točak nema pamćenje, pa broj koji dugo nije pao nema veću šansu. Granice stola određuju i najveći ulog po polju, zato kombinacija ne može da se širi bez kraja.
Što kombinacija pokriva više brojeva, to češće pogađa, a dobitak po okretaju je manji. Dva tuceta sa po jednim žetonom pokrivaju dvadeset četiri broja od trideset sedam. Kada padne broj iz jednog od njih, taj tucet donosi dva prema jedan, dok drugi žeton propada, pa čist dobitak iznosi jedan žeton. Kad izađe broj iz trećeg tuceta ili padne nula, gube se oba žetona. Kombinacija tako donosi česte male dobitke i ređe, ali dvostruke gubitke.